Arhiv tekstova
Zaneseni sanjar me|u crtačima
Na današnji dan je u Kliničkom bolničkom centru Dubrava u Zagrebu nakon kraće i teške bolesti u 86. godini, minule godine preminuo jedan od najistaknutijih umjetnika crtača hrvatske umjetnosti 20. stoljeća, Ivan Lovrenčić. Lovrenčićevi počeci vezani su uz slikovnicu HNK u Zagrebu u kojoj je oslikavao kulise. Odatle ga je put odveo na školovanje u umjetničku akademiju, potom Visoku školu za umjetnost i obrt gdje su mu profesorima bili Omer Mujadžić i Krsto Hegedušić (crtanje), te Ljubo Babić (slikanje) i Tomislav Krizman (grafika). Nakon Drugoga svjetskoga rata ponajprije radi u Jadran-filmu (Zagreb) kao scenograf. Od 1950. godine radi kao profesionalni slikar. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu bio je profesor crtanja od 1972. do 1978. godine kada je umirovljen. Samostalno je izlagao u Rijeci, Osijeku, Zagrebu, Torontu, Tokiju, Dubrovniku, Splitu, Beogradu, Bruxellesu, i Grožđanu. Osim slikarstva, bavio se skulpturom, oblikovanjem uporabnih predmeta u staklu i keramici, te tapiserijom, batikom i obradom gline. Lovrenčićev osebujni opus obiluje crtežima, simbolima mrtvih priroda i lirskih interijera. Nacionalna i sveučilišna knjižnica objavila mu je 1991. godine opsežnu monografiju koja je uokvirila njegov gotovo cjelokupni opus. Zaneseni pjesnik među crtačima, sanjar i vizionar, svestran umjetnik koji je crtež i liniju uzdignuo na najvišu točku kreativnog čina, do posljednjeg je časa surađivao na brojnim grafičkim projektima i izložbama.
